2. Kraljevima 3,1 | Joram, sin Ahabov, postade kralj nad Izraelom u Samariji u osamnaestoj godini kraljevanja Jošafatova nad Judom. On je vladao dvanaest godina. |
2. Kraljevima 3,2 | Činio je, što se nije dopadalo Gospodu, ako i ne u onoj mjeri kao otac njegov i mati njegova. On naime odstrani stupove baalove, što ih je bio podigao otac njegov. |
2. Kraljevima 3,3 | Ali ostade tvrdo u grijehima Nebatova sina Jeroboama, na koje bio je naveo Izraela, i ne odstupi od njih. |
2. Kraljevima 3,4 | Meša, kralj moapski, bavio se je stočarstvom. On je imao kao danak davati kralju Izraelovu sto tisuća janjaca i vune od sto tisuća ovnova. |
2. Kraljevima 3,5 | Ali čim je bio umro Ahab, otpade kralj moapski od kralja Izraelova. |
2. Kraljevima 3,6 | Tada jednoga dana izađe kralj Joram iz Samarije i prebroji sav narod izraelski. |
2. Kraljevima 3,7 | Ujedno posla Jošafatu, kralju Judinu, ovu vijest: "Kralj moapski otpao je od mene. Nećeš li poći s menom na vojsku proti Moapcima?" On odgovori "Jest, poči ću. Ja ti stojim posve na službu. Moj je narod tvoj narod, moji su konji tvoji konji." |
2. Kraljevima 3,8 | Upita dalje: "Kojim putem da udarimo?" On odgovori: "Putem preko pustinje edomske." |
2. Kraljevima 3,9 | I tako izađe kralj Izraelov s kraljem Judinim i s kraljem edomskim. Kad su bili prevalili sedam dana hoda, nestade vode za vojsku i za stoku, što je išla s njima. |
2. Kraljevima 3,10 | Tada povika kralj Izraelov: "Jao, Gospod nas tri kralja, dozva ovamo, da nas preda u ruke Moapcima!" |
2. Kraljevima 3,11 | Jošafat upita: "Ima li tu koji prorok Gospodnji, preko kojega bismo mogli upitati Gospoda?" Jedan od ljudi kralja Izraelova odgovori: "Ovdje je Elišej, sin Šafatov, koji je Iliji polijevao vodom ruke." |
2. Kraljevima 3,12 | Jošafat potvrdi: "U njega je riječ Gospodnja." I kad su bili otišli k njemu kralj Izraelov i Jošafat i kralj edomski, |
2. Kraljevima 3,13 | Reče Elišej kralju Izraelovu: "Što ja imam s tobom? Obrati se na proroke oca svojega i na proroke matere svoje!" A kralj Izraelov reče: "Ipak ne! Je li možda Gospod dozvao ovamo nas, tri kralja, da nas preda u ruke Moapcima?" |
2. Kraljevima 3,14 | Elišej odgovori: "Tako živ bio Gospod nad vojskama, u čijoj sam službi: Kad ne bih gledao na Jošafata, kralja Judina, tebe ne bih ni pogledao. |
2. Kraljevima 3,15 | Dovedite mi sada jednog svirača na harfu! Kad je svirač udarao na žice, dođe ruka Gospodnja na njega, |
2. Kraljevima 3,16 | I on reče: "Ovako veli Gospod: Načinite u ovoj dolini jamu uz jamu! |
2. Kraljevima 3,17 | Jer ovako veli Gospod: "Nećete osjetiti vjetra i nećete vidjeti dažda. Ipak će se ova dolina napuniti vodom, tako da mognete piti vi s vašom stokom i vašom tovarnom marvom. |
2. Kraljevima 3,18 | Ipak to nije još dosta Gospodu. On će vam i Moapce predati u ruke. |
2. Kraljevima 3,19 | Sve ćete tvrde gradove i sve izabrane gradove osvojiti, sva ćete plodna drveta posjeći, sve ćete izvore zatrpati i svaku ćete dobru njivu kamenjem potrti." |
2. Kraljevima 3,20 | I doista, drugo jutro u doba, kad se prinosi žrtva, dođe ujedanput voda od Edoma, tako da je bila poplavljena sva okolina. |
2. Kraljevima 3,21 | Kad Moapci dočuše, da su izašli kraljevi da udare na njih, sazvaše sve za oružje sposobne ljude. Na međi se namjestiše, |
2. Kraljevima 3,22 | I rano ujutro, kad ogranu sunce nad onom vodom, učini se Moapcima prema njima voda crvena kao krv. |
2. Kraljevima 3,23 | Oni povikaše: "što je krv! Sigurno su se kraljevi pobili i jedan drugoga pogubili. Sada na plijen, Moapci!" |
2. Kraljevima 3,24 | A kad dođoše do tabora izraelskoga, podigoše se Izraelci i natjeraše Moapce u bijeg, pritisnuše ih i zadadoše Moapcima još daljne poraze. |
2. Kraljevima 3,25 | Gradove razoriše, i na svaku dobru njivu baciše svaki po kamen, dok nije bila sva zasuta. Sve izvore zatrpaše i sva plodna drveta posjekoše. Napokon ostade još samo grad na hridini Kir-Hareset. Ovaj opkoliše praćari i stadoše na njega pucati. |
2. Kraljevima 3,26 | I vidje kralj moapski, da više nije dorastao boju. On uze sedam stotina teško naoružanih ratnika i pokuša prodrijeti kod kralja edomskoga. Ali ne uspješe. |
2. Kraljevima 3,27 | Tada uze svojega prvorođenog sina, koji je imao iza njega postati kralj, i prinese ga kao žrtvu paljenica na zidu. To se silno ogadilo Izraelcima. Oni otidoše od njega i vratiše se u svoju zemlju. |